Uređenje hotela: Gost ne dolazi prespavati već se odmoriti

                                                                                                                                                         Foitografija: Hotel Pan Pacific Orchard, Singapur

Razgovarajući s većim brojem dekoratera i vlasnika tvrtki koje se bave uređenjem unutrašnjeg prostora i ostao iznenađen njihovim osobnim ukusom kod odijevanja. Kod jednog sam zaključio da nema tog novca za koji bi mu dao da mi uredi prostor tvrtke ili stana. Isti način razmišljanja preporučam svima koji se odlučuju za (pre)uređenje prostora. Svaki dekorater ili vlasnik upravo svojom pojavom pokazuje ukus i ono što možemo očekivati nakon njegovog rada. Pa ukoliko vam se ne svidi na prvi pogled, najbolje je odustati od posla i potražiti savjet drugih.

Napisao: Željko Marušić

No, ni to ne znači da dekorater mora sve uraditi po vašem – uostalom niste se školovali za stručnjaka za uređenje unutrašnjih prostora, ali mora predložiti program (pre)uređenja temeljen na vašim željama. Uostalom, jeste li sigurni da imate ukusa? Nažalost, nitko vam neće reći da imate neukusno uređen objekt, neovisno je li riječ o ugostiteljstvu, hotelijerstvu, stambenom ili poslovnom proostoru, kao što će rijetko tko upozoriti muškarca da ima otvoren rasporak hlača. Glupo, zar ne?

Zlatna pravila

Kod ugovaranja posla i izbora materijala za uređenje obavezno treba dogovoriti kakvoću materijala i izvedbe. Ušteda na knjoj će se odmah vratiti lošijim izgledom prostora – stvaranjem osjećaja jeftinoće, brzim habanjem i potrebom ponovne obnove i slično. Zato je važno upamtiti sljedeće:

• Izborom materijala vrhunske kakvoće dobivate na trajnosti što čini dugoročnu isplativost, lakšem održavanju pa se gubi manje rada i time osoblje može usmjeriti i na neke druge dodatne radove, ali dobiva i na manjem utrošku sredstava za čišćenje i održavanje čime se dodatno štedi.
• Treba obavezno temeljito pročitati deklaracije kako se ne bi dogodilo da se ručnici neplanirano stisnu ili da prilikom pranja poprime boju nekog materijala čiju deklaraciju niste pročitali misleći da ima otporne boje.
• Ako je ikako moguće pozorno slušajte riječi prodavača-stručnjaka, ali im ne vjerujte do kraja. Njihovo je prodati proizvod. Zahtijevajte uzorke koje ćete sami iskušati. Predlažem da zatražite uzorke ručnika različiti veličina i gramaža te ih koristite kao najlošiji gost pa njima, na primjer, ulaštite cipele. Koristite ih najmanje tjedan dana, perite na različitim temperaturama i sušite u sušilicama za rublje, ali i na otvorenom. Nakon najmanje tjedan dana uporabe uvidjet ćete jeste li izabrali odgovarajući proizvod.
• Za sagove i ostale dekorativne podloge također tražite uzorke s podrobnim uputama o održavanju. Nastojte ih zamrljati upravo tekućinama i ostalim sredstvima kako to čine i gosti. Dakle, kavom, raznim alkoholnim i bezalkoholnim napicima, pepelom i opušcima cigareta, pastom za cipele, vlažnim stopalima nakon korištenja kupaonice, prljavim kotačima putnih kovčega i sl. Za čišćenje koristite sredstva preporučena od proizvođača. Tek nakon višekratno opetovanog čišćenja moći ćete odlučiti o odabiru ponuđača.
• Nikako ne propustite od dobavljača zatražiti deklaraciju kvalitete drva, odnosno korištenih materijala, izdane od strane ovlaštenog zavoda za ispitivanje kvalitete! Jeste li znali da svaki proizvod treba imati deklaraciju o kvaliteti ugrađenih materijala? Nije nevažno koje se drvo i koje kakvoće koristi za ležaj ili ormar.

Previše novaca za predvorje, premalo za opremanje soba

Zanimljivo je koliko se novca utroši na uređenje ulaska u hotel i zajedničkih prostorija, a kada se dođe do hotelske sobe tada ponestaje novca. A trebalo bi biti obrnuto. Čemu plaćati materijal za podove ili pločice u kupaonicama čak i stotine eura po četvornom metru kada će ih ionako trebati mijenjati već nakon sedam do deset godina?

Prilikom ulaganja u hotel ili neki drugi smještajni objekt potrebno je shvatiti da: gost ne dolazi prespavati već se odmoriti što znači da ulaganje treba usmjeriti na zadovoljavanje upravo te potrebe. Gostu treba ponuditi kvalitetan ležaj koji se sastoji od kreveta, madraca, jastuka i posteljine te odgovarajuće podne obloge, dekorativnih tkanina, kvalitetne rasvjete i nadasve kvalitetnih sigurnosnih ulaznih vrata sa zvučnom izolacijom. U to spada i praktično uređena kupaonica.

• Ne kupujte najjeftiniji madrac. Promijenite i vlastiti način razmišljanja. Niste li, možda i sami, sretni kupili jeftini madrac za vlastiti dom i “zalili” ga s društvom u nekom kafiću? I niste razmišljali koliko pate vaša kralješnica i psiha. Nije li uzrok stalnom umoru, nezadovoljstvu poslom ili životom upravo loš, znači, jeftin, madrac? Madrac mora biti dovoljno kvalitetan, a to znači srednje više ili najviše kakvoće, kako biste ga ugradili u smještajni objekt, ali i vlasititi dom. Još ćete kod kuće pripaziti da ne legnete vlažnog tijela u krevet što gosta u hotelu nije briga. Kod kuće ćete u većini slučajeva leći lagano umorni i lagano ćete se znojiti preko noći. Kada stignete u neki smještajni objekt u krevet ulazite premoreni i znojite se daleko više. A da ne navodimo činjenice kako djeca kod kuće ne smiju skakati po krevetima, a to im je u hotelima (pa plaćeno je, zar ne?) dopušteno. Slijedom navedenog madrac u hotelima mora izdržati veći otpor negoli u spavaćim sobama kod kuće. I još jedna, nimalo manje bitna činjenica. Budući da veći broj smještajnih objekata na moru radi samo sezonski, madraci daleko više stradavaju kada tijekom zimskih mjeseci nisu korišteni pa se u njih uvlači vlaga i nisu prozračeni.

Ne uvijek prema svom ukusu

Možda je, sudeći po izboru u smještajnim objektima u našem okruženju, hrabro reći da posteljinu ne treba birati prema sebi. Žalosno je vidjeti “vojničku ćebad” (deke) još uvijek na krevetima mnogih hotela. Izuzmemo li mogućnost prijenosa niza bolesti do primjerice stidnih ušiju putem hotelske deke još uvijek ostaje osjećaj kako svoje goste smatrate manje vrijednim. Ili posteljinu loše kakvoće, grubo tkane ili krpane plahte, ili jednostavno tkanine s primjesama sintetike. Možda vam se to kao vlasniku objekta dopada ili jednostavno želite uštedjeti.

A koliko ste gostiju time izgubili?

Uostalom, ako sam došao putem putničke agencije i moram u tom objektu ostati sedam ili više dana, ipak se mogu “osvetiti” takvom domaćinu pa svu vanpansionsku potrošnju usmjeriti u objekte koji nisu u vlasništvu tog domaćina. A tu je još i pitanje odšteta i prava potrošača koja polako sazrijevaju kod nas. (Pogledajte listu odšteta po tzv. Frankfurtskim tablicama na: Poznato je da se hotelske deke perpere jedanput ili (čak) dva puta godišnje dok se presvlake (“šliferi”) pere redovito i gost dolaskom u hotelsku sobu nailazi na svježe oprane. Ako su k tome od kvalitetnih materijala ima li bolje dobrodošlice?

Izgled i kakvoća

Često kažemo kako nešto dobro izgleda, a loše je kakvoće. Ili nešto odiše kakvoćom, ali nam se ne sviđa izgled. Upravo su kupaonice mjesto gdje se to najbolje uočava i mjesto je na kojem potreba kvalitetnog održavanja najviše dolazi do izražaja.

Kupaonica je uobičajeno najmanja prostorija u smještajnom objektu ili stanu. Na tom relativno malom prostoru smješteni su dva različita razloga korištenja. Osnovna namjena kupaonice je održavanje čistoće tijela kroz pranje (kupanje), brijanje, pranje određenih dijelova tijela iz različitih razloga te služi i za obavljanje nužde ukoliko je tu smještena i zahodska školjka. Drugi razlog je uljepšavanje budući da se na jednom mjestu nalaze svi potrebni pribori.

Kupaonica je istovremeno moguće leglo zaraze budući da se u njoj nalaze zahodska školjka koju se povezuje s nečistoćom, a drugi su kada ili tuš kada. Zanimljivo je da je u većini slučajeva zahodska školjka uvijek smještena tako da moramo hodati mimo nje kako bismo došli do umivaonika ili kade.

Pogrešno!

Zahodska školjka nikada ne može biti apsolutno čista budući da se u nju mokri čime dolazi do navlaživanja okolnog prostora osobito nakon što je koriste muškarci za mokrenje. Prilikom mokrenja mokraća je, osim ako nije riječ o bolesti, sterilna. No već nakon kratkog vremena dolazi do napada bakterija i mogućnosti zaraze. Dakle, hodajući bosi preko tog područja nakon kupanja ili umivanja prolazimo zaraženim prostorom.

Naravno, postoji niz drugih mogućnosti zaraze budući da kupaonice imaju posebnu vlažnu mikroklimu za razvoj patogenih bakterija i gljivica pa je održavanje čistoće u njoj najvažnije.

Način sprečavanja razvoja nepoželjnih “stanovnika” kupaonice je biranje praktične opreme. Zahodske školjke trebaju biti pričvršćene za zidnu stijenu i nije poželjno da imaju tzv. nogicu na podu, a isto tako je preporučljivo imati ispirač ugrađen u zid. Ispod umivaonika ne smiju biti nikakvi ormarići i ukrasne porculanske “nogice”, a kada treba biti kvalitetno obložena pločicama ili sličnim materijalom, a svi spojevi premazani namjenskim silikonom za sanitarije. Znači, treba pripaziti koji se silikon koristi, jer pojedine vrste mogu biti odlična podloga za razvoj gljivica.

No i sa slabijim silikonima neće biti problema ako se kupaonicu redovito kvalitetno čisti. Budući da je kupaonica samo naša i naš osobni prostor treba joj posvetiti posebnu pažnju i ne smije se štedjeti na novcu prilikom uređivanja. Svi elementi moraju biti pristupačni za održavanje čemu će pridonijeti i kvalitetna rasvjeta cijelog prostora. No, kako bi rasvjeta došla do izražaja, potrebno je izabrati odgovarajuće boje pločica, namještaja i zidova.

Zaključimo da opremanje sanitarnih prostora nije više stvar trenutnog izbora već uvažavanja niza čimbenika od izgleda i funkcionalnosti do higijene.

IZVOR: www.turistplus.hr